U kontaktu s osiguravajućim društvima često nailazite na riječi koje se ne koriste u svakodnevnom životu, a često znaju biti od velike važnosti za prava i obveze iz osiguranja. Kako bi smo Vam pomogli da bolje razumijete terminologiju osiguranja i značenja pojedinih riječi pripremili smo pojmovnik, složen prema abecednom popisu.

• Aktuar

  Osoba specijalizirana za izračun rizika i vjerojatnosti nastanka nekog događaja koja svoja znanja upotrebljava u financijskim i poslovnim problemima, posebno onima koji uključuju neizvjesne buduće događaje. Primjenjuje aktuarsku matematiku , a posebno teoriju vjerojatnosti i statistike i financijsku matematiku na probleme osiguranja, investicija, financijskog menedžmenta i demografije. Svoje proračune temelji na osiguravateljnoj statistici, a u životnim osiguranjima posebno na aktuarskim tablicama. Naziv potječe od latinske riječi acturius, a prvi put je zakonski upotrijebljena u Engleskoj 1819. U većini zemalja postoje društva aktuara, u Hrvatskoj pod nazivom Hrvatsko aktuarsko društvo.

• Bonus

  Poseban popust ugrađen u cjenik koji se daje osiguraniku koji kroz određeno osigurateljno razdoblje nije imao štete, ili mu je omjer između uplaćene premije i isplaćenih šteta povoljan. Obračunava se godišnje u postotku kod plaćanja premije. Po načinu obračuna može biti: 1. jednostavan - kada se obračun temelji jedino na osiguranoj svoti, 2. složen - kada obračun uz osiguranu svotu uključuje i mogućnost budućih popusta. Osiguravatelj određuje maksimalni bonus koji osiguranik može dobiti. Osiguravatelji uvode obračun bonusa, radi poticanja smanjenja šteta u mnogim vrstama imovinskih osiguranja. Suprotnost od bonusa - popusta je malus - doplatak na premiju. Popust se odnosi na premiju u novom razdoblju osiguranja. Može se vezati uz isplaćenu ili uz prijavljenu štetu. Odobrava se, u pravilu, kod onih vrsta osiguranja kod kojih nastup rizika ovisi u znatnoj mjeri o ponašanju osiguranika. Najznačajniji i najprihvaćeniji je kod osiguranja motornih vozila, i to kako kod osiguranja kaska tako i kod osiguranja autoodgovornosti. Uobičajeno je vezivanje prava na bonus uz osobu, osiguranika. No, neki sustavi (npr. kod nas) vežu ga i za osigurano vozilo i za osiguranika. Kod promjene vlasništva ostaje osiguraniku i ne može se prenijeti na novog vlasnika. Uobičajeno je priznavanje prava na bonus stečenog kod nekog drugog, pa i inozemnog, osiguravatelja. Kod osiguranika s više vozila (kod nas preko deset) bonus poprima formu obračuna tehničkog rezultata: ako je omjer između premije i šteta povoljan, dakle tehnički rezultat je pozitivan, osiguranik stječe pravo na bonus kod novog ugovora o osiguranju, odnosno kod obračuna premije za novo osigurateljno razdoblje.

• Doplatak za kratkoročno osiguranje

  Kratkoročna premija za osiguranja koja se zaključuju na rok kraći od 1 godine. Kod vrsta osiguranja čija se premija temelji na godišnjem trajanju osiguranja, ako osiguranje traje kraće od godine dana, premija se ne plaća pro rata (premija proporcionalna trajanju osiguranja) već se plaća povećana premija zbog jednakih troškova zaključenja ugovora o osiguranju, mogućeg većeg rizika u odabranom razdoblju nego u cijeloj godini i sl.. Godišnja premijska stopa računa se prema posebnoj skali za ispodgodišnje zaključivanje osiguranja, npr. 20% godišnje premije za osiguranje s rokom od 1 mjeseca, dakle ne 10% nego 20%. Premijska stopa osiguranja čije je trajanje u redovnim uvjetima ispod 1 godine, npr. osiguranje usjeva, pošiljka za vrijeme prijevoza i slično, fiksna je za cijelog njegova trajanja.

• Dvostruko osiguranje

  Osiguranje iste stvari kod dva ili više osiguravatelja od istog rizika, za isti interes i za isto vrijeme, tako da zbroj svota osiguranja prelazi vrijednost osigurane stvari. Sudbina prava i obveza iz činjenice da postoji dvostruko osiguranje veže se uz (ne)savjesnost ugovaratelja osiguranja. Prema našem pravu, ako je ugovaratelj osiguranja postupio savjesno, svi ugovori o osiguranju su pravovaljani, svaki osiguravatelj ima pravo na ugovorenu premiju, a osiguranik ima pravo od svakog pojedinoga osiguravatelja zahtjevati naknadu prema ugovoru sklopljenom s njim. No, osiguranik nikad ne smije, niti može, dobiti više nego što iznosi ukupna šteta. Zbog toga je dužan, kad se dogodi osigurani slučaj, izvjestiti svakog osiguravatelja i priopćiti mu imena i adrese ostalih osiguravatelja, te svote osiguranja iz ugovora sklopljenih s njim. nakon isplate naknade osiguraniku vrši se obračun između osiguravatelja: svaki od njih snosi dio naknade u razmjeru u kojem stoji svota osiguranja na koju se on obvezao prema ukupnom zbroju svih ugovorenih svota osiguranja. Osiguravatelj koji je isplatio više, ima pravo od ostalih tražiti povrat preplaćenog iznosa. Ako je pak do dvostrukog osiguranja došlo zbog nesavjesnog postupanja ugovaratelja osiguranja, svaki osiguravatelj može tražiti poništenje ugovora, zadržavati primljenu premiju i tražiti nesmanjenu premiju za tekuće razdoblje.

• Franšiza

  Franšiza je udio osiguranika u šteti (ugovoreni samopridržaj). Franšiza se dijeli u dvoje osnovne kategorije i to: Kvalitativnu franšizu Kvantitativnu franšizu. Kvalitativnom franšizom u cijelosti se isključuje pokriće i naknada nekih skupina rizika, a koji mogu biti pokriveni nekom drugom vrstom osiguranja. Kvantitativna franšiza ograničava pravo osiguranika na dio naknade štete, a može se ugovoriti u postotku od osigurane svote ili u apsolutnom iznosu.

• HANFA

  Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga - HANFA Nadzire i regulira hrvatsko tržište kapitala, burzu, ovlaštena društva, investicijske fondove, mirovinske fondove i osiguravajuća društva.

• HUO

  Hrvatski ured za osiguranje - obavlja poslove utvrđene Zakonom o osiguranju, Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu te drugim propisima.

• Kapitalizacija osiguranja

  Postupak u osiguranju života ili osiguranju rente kojim aktivno osiguranje postaje kapitalizirano osiguranje.

• Karenca

  Razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kojeg osiguravatelj nije u obvezi ako nastupi osigurani slučaj.

• Korisnik osiguranja

  Osoba koja u slučaju nastanka osiguranog slučaja ima pravo na naknadu od osiguravatelja. Može biti i više korisnika za isti osigurani slučaj i oni tada dijele naknadu. U osiguranju života razlikujemo dva korisnika osiguranja: korisnika za slučaj smrti osiguranika i korisnika za slučaj doživljenja. Ako se indosira polica onda indosatar stječe prava iz police i postaje korisnikom. U neživotnim osiguranjima korisnik osiguranja može biti jedino osoba koja dokaže da je imala materijalni interes da predmet osiguranja ostane cjelovit, tj. da se ne ostvari rizik (osigurani slučaj). Prava iz police može osiguranik vinkulirati u korist treće osobe, npr. banke, kao garanciju ispunjenja svojih obveza prema toj trećoj osobi (banci). U slučaju nastanka štete osiguravatelj može isplatiti odštetu banci samo uz prethodnu suglasnost osiguranika. Na polici mora biti vidno označeno da su prava iz police vinkulirana, na koga su vinkulirana i od kada teče pravo iz vinkulacije. Ako osiguranik prije nastanka osiguranog slučaja podmirili svoju obvezu prema svom vjerovniku (banci), može tražiti devinkulaciju police uz potvrdu banke da nema više interesa na jamstvu iz police. Vinkuliranje police u imovini redovno se primjenjuje u slučaju kada se osiguranik obraća banci za dobivanje zajma za osiguranu imovinu, pa je tada vinkulirana polica garancija banci da će u slučaju oštećenja osiguranog objekta biti namirena iz odštete osiguranja kao naknade za ostvarenje osiguranog slučaja (slično hipoteki).

• Kvota šteta

  1. opetovanost šteta u određenom promatranom razdoblju za istovrsne ugovore o osiguranju ili granu osiguranja; 2. odnos premija i šteta za određenu granu osiguranja ili ukupni portfelj osiguravatelja; 3. prosječna visina šteta ukupne promatrane skupine ili dijela skupine; 4. moguća maksimalna moguća šteta (EML) na određenom osiguranom predmetu.

• Malus

  1. doplatak na premiju ugrađen u cjenik koji osiguravatelj obračunava osiguraniku za individualan nepovoljan odnos premije i šteta; povišenje premijske stope osiguraniku za idući period ako su štete kroz ugovoreno ranije razdoblje znatno premašile ukupnu uplaćenu premiju. Primjerice ako štete u ranijem razdoblju iznose npr. više od 150% uplaćene premije, premijska stopa se povisuje za unaprijed utvrđeni postotak, npr. 20% i slično; 2. u osiguranju motornih vozila, suprotno od bonusa, malus je kazna u obliku povećanja premije u idućem osigurateljnom razdoblju za osiguranike koji su u određenom osigurateljnom razdoblju imali štetu ili ostvarili negativan odnos između uplaćene premije i isplaćenih šteta. I malus je vezan za osiguranika, to je njegova subjektivna značajka koju nosi sa sobom. Čak ako je ostvarena kod drugog osiguravatelja, pa i onoga u inozemstvu. Kod nas je kombinirano vezana uz osiguranika i uz vozilo na koje se osiguranje odnosi. Malus kod osiguranika koji imaju više osiguranih vozila javlja se u formi obračuna tehničkog rezultata (ukupno plaćena premija : ukupno plaćene štete, dakle za cijeli osigurani vozni park).

• Mjerodavna premija

  Dio premije osiguranja koji se odnosi (kojim je plaćena) na zaštitu koju je osiguravatelj već pružio na temelju police osiguranja.Premija koja je za osiguranje plaćena godinu dana unaprijed biti će nakon proteka šest mjeseci u pola iznosa mjerodavna - zarađena premija.

• Naplaćena premija

  Izraz koji se koristi za izvršeno plaćanje premije instrumentima naplate: nalog za prijenos - doznakom na žiro račun osiguravatelja, zaprimanjem gotovinskih čekova, obračunskih (bariranih) čekova, zaprimanjem gotovine, naplatom kreditnim karticama. Instrumentima osiguranja plaćanja osigurava se naplata, a premija se smatra naplaćenom kad je realiziran instrument osiguranja plaćanja. Naplata premije, kao i dinamika i način plaćanja definirani su ugovorom o osiguranju.

• Netto dobit

  Neto dobit ili neto dobitak, pozitivna razlika između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda umanjena za obračunati porez na dobitak. Ukupan prihod obuhvaća prihode poslova neživotnih osiguranja, prihode poslova životnih osiguranja, netehničke prihode, prihode od ulaganja i kamata, te poslovne i izvanredne prihode. Ukupan rashod obuhvaća sve izdatke za osigurane slučajeve neživotnih i životnih osiguranja, netehničke rashode, poslovne rashode i izvanredne rashode. Utvrđena razlika između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda umanjuje se za obračunatu poreznu obvezu (u skladu s važećim poreznim zakonom). Utvrđeni čisti dobitak raspoređuje se prema namjenama utvrđenim općim aktom (statutom osiguravatelja).

• Obveze osiguravatelja

  Dužnosti koje osiguravatelj mora ispuniti u vezi sa zaključenim ugovorom o osiguranju. Obveze su osiguravatelja da na zahtjev ugovaratelja osiguranja ispostavi policu osiguranja, da u potpunosti ili djelomično vrati premiju osiguranja kad za to postoje uvjeti i da, što je i osnovna obveza osiguravatelja, isplati osiguraniku naknadu za nastalu šteteu.

• Odbitna franšiza

  Franšiza koju osiguravatelj uvijek odbija od iznosa ukupne naknade koju plaća osiguraniku. Ako je iznos štete manji od odbitne franšize, osiguranik neće dobiti naknadu iz osiguranja (kao i kod integralne franšize). Ako je iznos štete veći od odbitne franšize, osiguranik će dobiti razliku između cjelokupnog iznosa nastale štete i iznosa odbitne franšize. Odbitna franšiza ugovara se u apsolutnom iznosu ili u postotku od vrijednosti osiguranog predmeta. Obično se ne obračunava u slučajevima potpunog gubitka osiguranog predmeta.

• Odšteta

  Najveći iznos koji je osiguravatelj dužan platiti prema ugovoru u slučaju štete. teoretski to je iznos maksimalne štete, umanjen za udio osiguranika u šteti i druge ugovorom preuzete obveze. Može biti utvrđen na razne načine.

• Osigurana svota

  U ugovorima o osiguranju redovito se navodi svota osiguranja, odnosno vrijednost osiguranog predmeta. Često se polica osiguranja u kojoj je navedena ugovorena vrijednost osiguranog predmeta naziva valutirana polica (engl. valued policy). Ako vrijednost nije ugovorena, izdana polica naziva se nevalutiranom policom (engl. unvalued policy), što je danas u praksi gotovo napušteno. U praksi se vrijednost osiguranog predmeta označava tako da se u polici izričito navede da se radi o ugovorenoj vrijednosti stavljanjem riječi "so valued" (tako procijenjeno) kod robe, odnosno riječi "valued at" (procjenjeno na) kod osiguranja brodova. Najčešće će u praksi biti situacija da je vrijednost osiguranog predmeta jednaka njegovoj stvarnoj vrijednosti, ali moguća su i odstupanja od tog načela.

• Osigurani rizik

  Element ugovora o osiguranju; događaj s obzirom na koji je sklopljeno osiguranje. Pojmom rizik podrazumjeva se budući neizvjesni događaj nastao nezavisno od isključive volje osiguranika zbog kojeg osiguranik može pretrpjeti materijalnu štetu. Pod događajem se razumjeva vanjski događaj, odnosno nezgoda (engl. fortuity) koja ima za posljedicu gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta. Posljedica ostvarenja osiguranog rizika jest osigurani slučaj. On se ogleda u štetnoj promjeni postojećeg stanja izazvanog uzrokom. Rizik u odnosu prema šteti predstavlja njezin uzrok. Sklapanjem ugovora o osiguranju osiguravatelj preuzima na sebe snošenje štetnih posljedica ostvarenja osiguranog rizika. Relevantni su samo oni uzroci koji su osigurani (osigurani rizici). Osiguranjem su pokrivene sve štete nastale zbog osiguranih rizika. U okviru pomorskog osiguranja osiguravaju se pomorski, odnosno transportni rizici. To su one opasnosti kojima su izložena prijevozna sredstva i roba za vrijeme prijevoza. Ugovoriti se može osiguranje: a) pojedinih rizika, b) svih rizika. Osigurani rizici redovito su propisani u uvjetima osiguranja.

• Osigurani slučaj

  Događaj koji može prouzročiti štetu, a pripada rizicima koje osiguravatelj pokriva svojom djelatnošću. Mogući osigurani slučajevi definirani su u uvjetima osiguranja za svaku granu osiguranja, a u svakom ugovoru o osiguranju pojedinačno su navedeni svi osigurani rizici. Osigurani slučaj ne mora se desiti u jednom trenutku već može trajati neko vrijeme (npr. u zdravstvenom osiguranju). U slučaju štete osiguravatelj je u obvezi isplatiti naknadu ako je osigurani slučaj nastupio za vrijeme materijalnog trajanja osiguranja, pa i onda ako se šteta pojavila nakon isteka trajanja osiguranja. U osiguranju odgovornosti, osigurani slučaj je štetni događaj koji bi mogao imati za posljedicu zahtjev za odštetom od ugovaratelja osiguranja. Dok je rizik budući neizvjesni događaj, osigurani slučaj je već ostvareni događaj uzrokovan osiguranim rizikom. Sastoji se od uzroka i posljedice. Pod uzrokom se razumjeva osigurani rizik, a posljedica je njegova ostvarenja osigurana šteta. Za nastanak obveze osiguravatelja na isplatu osigurnine relevantni su samo oni uzroci i samo one posljedice koje su osigurane (osigurani rizici; osigurane štete). Za tu je svrhu potrebno da se ispune ove osnovne predpostavke: a) postojanje štete uzrokovane osiguranim rizikom, b) mora se raditi o osiguranoj šteti, tj. o šteti koj nije isključena iz osiguranja neovisno o tome je li posljedica osiguranih rizika ili nije. Osigurani se rizik mora ostvariti dok traje osiguranje. U pravu osiguranja vrijedi načelo nedjeljivosti osiguranog slučaja. To znači da je osiguravatelj u obvezi za štete koje su nastale zbog osiguranih rizika, neovisno o tome je li štetni događaj prestao do isteka vremena trajanja osiguranja ili poslije. Osigurana je i ona šteta koja je nastala poslije isteka osiguranja ako je njezin uzrok, ostvareni rizik, nastupio za trajanja ugovora.

• Osiguranik

  1. u osiguranju imovine, osoba na koju glasi ugovor o osiguranju. Kod osiguranja za vlastiti račun ujedno i ugovaratelj osiguranja, a kod osiguranja za tuđi račun jedna ili više više trećih osoba; 2. u osiguranju života i u osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, osoba na čiji život je zaključeno osiguranje. Osoba kojoj se isplaćuje naknada ne mora biti osiguranik. Ako osiguranik i ugovaratelj nisu iste osobe, za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je pismena suglasnost osiguranika; 3. kod društva uzajamnog osiguranja često se umjesto ugovaratelj osiguranja upotrebljava izraz osiguranik.

• Osiguranje na prvi rizik

  Primjenjuje se kad je posrijedi osiguranje stvari kada se svota osiguranja u pravilu utvrđuje ispod vrijednosti osigurane stvari, a osiguravatelj prihvaća platiti naknadu u visini nastale štete, ali najviše do visine ugovorene svote na "prvi rizik", i to bez primjene načela podosiguranja, pa i u slučajevima ako je osigurana svota ispod vrijednosti osigurane stvari. Osiguravatelj tako postupa jer za osiguranje na "prvi rizik" naplaćuje i veću premijsku stopu od one koju u takvim slučajevima primjenjuje kada se osigurava puna vrijednost stvari. Osiguranje na prvi rizik primjenjuje se najčešće kod osiguranja provalne krađe za osiguranje predmeta kod kojih je mogućnost potpunog gubitka zanemariva.

• Osiguranje od odgovornosti

  Osiguranje odgovornosti prema trećim osobama, i to za smrt, povrede ili oboljenja osoba ili za oštećenja odnosno uništenja predmeta. Ne postoji osigurana vrijednost, i osigurana svota je gornji limit obveze osiguravatelja. Procjena subjektivnog rizika je teška i zato u uvjetima osiguranja i klauzulama moraju veoma precizno biti opisani rizici koje pokriva osiguravatelj. Osnovna podjela opće odgovornosti je na osiguranje odgovornosti građana i na, osiguranje odgovornosti iz djelatnosti. Osiguranje opće odgovornosti je uključeno u imovinska osiguranja. Osiguranja odgovornosti su pasivna osiguranja. Uz osiguranja opće odgovornosti posebno značajne grane odgovornosti su osiguranje odgovornosti motornih vozila, osiguranje odgovornosti pomorskih vozara, osiguranje odgovornosti zračnih prijevoznika.

• Osiguranje od posljedica nesretnog slučaja

  Osiguranje osoba koje se može ugovoriti za slučaj: 1. smrti od posljedica nesretnog slučaja, 2. trajnog gubitka opće radne sposobnosti (invaliditeta) od posljedica nesretnog slučaja, 3. prolazne nesposobnosti za rad (dnevna naknada) od posljedica nesretnog slučaja, 4. narušenja zdravlja koje zahtjeva liječničku pomoć (troškovi liječenja) zbog posljedica nesretnog slučaja, 5. odgovornosti ugovaratelja osiguranja prema osobama osiguranim od posljedica nesretnog slučaja i njihovim stvarima, 6. troškova spašavanja zbog nesretnog slučaja. U Hrvatskoj se u nekim cjenicima može uz osiguranje od posljedica nesretnog slučaja zaključiti i osiguranje za slučaj smrti zbog bolesti. Postoje cjenici za dobrovoljno osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i obvezno osiguranje od posljedica nesretnog slučaja. Pojam nesretnog slučaja definiran je uvjetima osiguranja. To je kombinacija svotnog i pasivnog osiguranja.

• Osiguranje života

  U pravilu dugoročno svotno osiguranje u kojem se ugovorena svota isplaćuje korisniku osiguranja ako osiguranik umre za trajanja osiguranja (riziko osiguranje) ili na kraju ugovorenog trajanja osiguranja ako je osiguranik na životu (osiguranje doživljenja) ili u oba slučaja (mješovito osiguranje). Uz isplatu ugovorene svote moguće je ugovoriti i sudjelovanje u dobitku koji je osiguravatelj ostvario poslovima osiguranja života. Kod osiguranja doživljenja i mješovitog osiguranja moguće je u toku trajanja osiguranja napraviti otkup ili kapitalizaciju osiguranja. Postoji mnogo različitih oblika osiguranja života s obzirom na odnos trajanja osiguranja i trajanja plaćanja premije (jednokratno plaćanje premije, tijekom cijelog trajanja osiguranja ili kraće), trenutka i načina isplate ugovorene svote (u trenutku prijave smrti ili na kraju ugovorenog trajanja osiguranja). Posebno je velika fleksibilnost u izboru visine ugovorene svote i premije. Osiguranje života može biti na jedan život ili na više života, pojedinačno ili grupno. Cjenici se temelje na tablicama smrtnosti i aktuarskoj matematici. Pod osiguranjem života u širem smislu smatra se i osiguranje rente. Moguće je uz osiguranje života ugovoriti i dopunska osiguranja (dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja, dopunsko osiguranje odricanja od premije, dopunsko osiguranje kritičkih bolesti). U razvijenim zemljama osiguranje života je gospodarski i socijalno najvažniji vid osiguranja, zbog velike akumulacije kapitala (i više od polovice ukupne premije osiguranja su premije osiguranja života) i bitnih činilaca ekonomske sigurnosti pojedinca kao člana obitelji ili poslovnog subjekta. Zbog veličine sredstava i dugoročnosti ugovora stroži je nadzor države nad osiguravateljima.

• Osiguravatelj

  Pravna osoba koja se bavi osiguranjem. Mogući su slijedeći organizacijski oblici osiguravatelja: društvo uzajamnog osiguranja, dioničko društvo, vlastito društvo za osiguranje i javno društvo za osiguranje.

• Osiguravateljno dioničko društvo

  Dioničko društvo za osiguranje propisani je oblik poduzeća za obavljanje djelatnosti osiguranja, uz društvo za uzajamno osiguranje, vlastito društvo za osiguranje i javno društvo za osiguranje. Ono je dioničko društvo prema Zakonu o trgovačkim društvima (ZTD), ali podliježe i posebnim odredbama Zakona o osiguranju. Najmanji iznos temeljnog kapitala (čl. 12. ZO) mora biti uplaćen u novcu, ali prema odredbama ZTD određeni iznos iznad toga može biti neuplaćen. Organi društva su nadzorni odbor, uprava i skupština dioničara, te revizor. Dioničkom društvu za osiguranje odobrenje za rad izdaje Direkcija za nadzor društava za osiguranje (čl. 13. ZO), a ona i nadzire njihovo poslovanje (čl. 55 ZO).

• Osigurnina

  Ispunjenje temeljnog zadatka premijskog osiguranja obveze osiguravatelja. Ugovaratelj osiguranja udružuje načelima uzajamnosti i solidarnosti određeni iznos (premija osiguranja) u društvu za osiguranje, a osiguravatelj se obvezuje da, kad nastane osigurani slučaj (rizik), isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo. Izraz "osigurnina" obuhvaća dakle svrhu osiguranja koje: 1. u imovinskom osiguranju nadoknađuje štetu koja se dogodi u imovini osiguranika, 2. u osiguranju osoba plaća ugovorenu svotu osiguraniku ili korisniku osiguranja. Ispunjenje obveze osiguravatelja iz sklopljenog ugovora o osiguranju jest: 1. u osiguranju imovine: naknada materijalne štete za pretrpljeni gubitak, oštećenje ili uništenje zbog nastanka osiguranog slučaja na predmetu osiguranja, određenoj stvari ili imovini, odnosno imovinskom interesu osiguranika, 2. u osiguranju osoba: isplata ugovorene svote kad nastupi osigurani slučaj. Obveza osiguravatelja da plati osigurninu iz ugovora o osiguranju nastaje kad se dogodi osigurani slučaj, a utvrđuje se postupkom koji nazivamo: likvidacija obveze osiguravatelja ili likvidacija štete. Za likvidaciju obveze osiguravatelja potrebno je utvrditi da je nastali događaj ujedno i osigurani slučaj te da postoji obveza osiguravatelja i visnu obveze osiguravatelja.

• Osnovna premija

  Premija osiguranja koja se plaća za one rizike (tzv. osnovne rizike) koji su redovito pokriveni svakom policom. U imovinskim osiguranjima osnovna premija plaća se za osnovne rizike u koje npr. kod požarnih osiguranja spadaju požar, udar groma, eksplozija, oluja, tuča, udar vozila u osigurani građevinski objekat, pad i udar zračne letjelice, manifestacije i demonstracije. Ugovorom o osiguranju mogu se pokriti i dopunski rizici (npr. poplava, bujica, klizanje tla i slično) za koje se plaća doplatna premija.

• Otkup osiguranja

  U osiguranju života postupak prekida osiguranja prije isteka ugovorenog trajanja osiguranja, pri kojem osiguravatelj isplaćuje obično ugovaratelju osiguranja otkupnu vrijednost police. Prema Zakonu o obveznim odnosima osiguravatelji su dužni na zahtjev ugovaratelja osiguranja isplatiti otkupnu vrijednost za osiguranja na cijeli život ako su do tada plaćene barem tri godišnje premije. Radi povećanja konkurentnosti proizvoda osiguravatelji često dopuštaju otkup osiguranja i za druga osiguranja sa štednim elementom, kao i ako je osiguranje bilo na snazi (proteklo je i premija je plaćena) manje od tri godine. Duljina minimalnog proteklog trajanja osiguranja nakon kojeg je moguć otkup obično ovisi o duljini ugovorenog trajanja osiguranja. Uvjeti otkupa moraju biti definirani u polici osiguranja. Pravo zahtjeva otkupa nemaju vjerovnici ugovaratelja, osim vjerovnika kojemu je polica predana u zalog, ako potraživanje zbog kojeg je dan zalog ne bude namireno po dospjelosti. Pravo zahtjevanja otkupa nema ni korisnik osiguranja osim, ako je određivanje korisnika neopozivo. Za razliku od kapitalizacije osiguranja, nakon otkupa osiguranje više nije na snazi.

• Otkupna vrijednost

  U osiguranju života vrijednost police koju osiguravatelj isplaćuje, obično ugovatarelju osiguranja, kod otkupa osiguranja prije njegova ugovorenog isteka. Otkupna se vrijednost povećava s povećanjem vremena proteklog od početka osiguranja. U prvim godinama osiguranja, posebice za osiguranja s trajanjem 20 i više godina, često nema otkupne vrijednosti osiguranja, jer je matematička pričuva osiguranja života, s obzirom na velike početne troškove zaključenja osiguranja, negativna. Pri zaključenju osiguranja ugovaratelj treba biti upoznat s načinom izračuna otkupne vrijednosti.

• Početak osiguranja

  Datum kojim počinje vrijediti ugovor o osiguranju. Ugovor o osiguranju zaključen je kad ugovorne strane potpišu policu osiguranja ili list pokrića. Pismena ponuda učinjena osiguravatelju za zaključenje ugovora o osiguranju vezuje ponuditelja, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana kad je ponuda prispjela osiguravatelju, a ako je potreban liječnički pregled, onda za vrijeme od trideset dana. Ako osiguravatelj u tom roku ne odbije ponudu i ako ona ne odstupa od uvjeta prema kojima on vrši predloženo osiguranje, smatrat će se da je prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen. U ovom slučaju ugovor se smatra zaključenim kad je ponuda prispjela osiguravatelju. U nas je početak učinka osiguranja reguliran Zakonom o obveznim odnosima i Pomorskim zakonikom.Kod nekih ugovora o osigurranju, napose kod osiguranja života, određen je danom uplate premije osiguranja na račun osiguravatelja bilo na pošti, banci ili na žiro račun. U osnovi premija osiguranja plaća se unaprijed za cjelokupno trajanje ugovora o osiguranju (kod neživotnih osiguranja), no u osiguravateljnoj praksi kod nas način plaćanja ugovora se dinamički. Početak osiguranja nije uvijek jednak početku pokrića.

• Podosiguranje

  1. osiguranje kod kojeg je u vrijeme zaključenja ugovora vrijednost osiguranog predmeta bila veća od osigurane svote. Iznos naknade smanjuje se razmjerno odnosu osigurane svote i vrijednosti osiguranog predmeta, ako nije drugačije ugovoreno. U slučaju djelomičnog gubitka ili oštećenja, osiguravatelj će platiti razmjerni dio naknade prema pravilu proporcije koje glasi: odšteta/šteta = osigurana vrijednost/stvarna vrijednost. Iz ovog proizlazi da je odšteta = (šteta x osigurana vrijednost)/stvarna vrijednost. Ako je ugovoreno da odnos između vrijednosti osiguranog predmeta i osigurane svote nema značenje za utvrđivanje visine štete, u slučaju nastanka štete naknada se isplaćuje do iznosa osigurane svote. Za razliku od nadosiguranja, podosiguranje je dozvoljeno; 2. podosiguranje u kreditnim osiguranjima nastaje kada osiguranik ne prijavi osiguravatelju puni (cijeli) iznos svoga potraživanja od kupca, već manji. Osiguravatelj će naplatiti i manji iznos premije. U slučaju nastanka štete, osiguravatelj će naknaditi samo dio štete, osiguravatelj će naknaditi samo dio štete, a na cijeli iznos prema pravilu proporcije. To znači da će dobiti samo dio naknade od ukupne štete koliko iznosi postotak prijavljenog (smanjenog) iznosa osigurane svote u odnosu na stvarnu svotu potraživanja.

• Pokriće

  Izjava osiguravatelja da smatra ponuđeni rizik osiguranim. Početak pokrića ne mora biti jednak početku osiguranja.

• Polica osiguranja

  Isprava o ugovoru o osiguranju, dokument potpisan od osiguravatelja, (može i faksimil potpisa) sadržan u ugovoru o osiguranju. Ako je polica izdana bez ponude ili drugog dokumenta osiguravatelja potvrđenog od ugovaratelja osiguranja, tada je na polici potreban i potpis ugovaratelja osiguranja. U osiguranju osoba ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti za nekog trećeg, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena suglasnost dana u polici ili odvojenom pismu prilikom potpisivanja police s naznakom ugovorene svote. Kod suosiguranja potrebno je da policu potpišu svi suosiguravatelji. U polici moraju biti navedene ugovorne strane, osigurana stvar ili osoba, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, svota osiguranja ili limit pokrića, premije ili doprinos i datum izdavanja police. Opći, dodatni i posebni uvjeti sastavni su dio ugovora o osiguranju i mogu biti tiskani na polici osiguranja, ili se trebaju predati uz policu osiguranja, što mora biti tiskano na samoj polici.

• Ponuda osiguranja

  Ponuda ugovaratelja osiguranja osiguravatelju za zaključenje ugovora o osiguranju, koja je najčešće napisana na tiskanici osiguravatelja. pismena ponuda dana ugovaratelju za sklapanje ugovora o osiguranju obvezuje ponudioca, ako nije odredio kraći rok, za 8 dana od dana kada je ponuda prispjela osiguravatelju, a kod osiguranja života ako je potreban liječnički pregled, rok je 30 dana. Ako osiguravatelj u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od uvjeta po kojima se zaključuje predloženo osiguranje, smatrat će se da je osiguravatelj prihvatio ponudu i da je ugovor sklopljen. Usmena ponuda učinjena osiguravatelju za zaključenje ugovora o osiguranju ne obvezuje ni ponuđača ni osiguravatelja. Neka osiguranja se zaključuju jedino na temelju pismene ponude za osiguranje (osiguranje života), neka samo na temelju usmene ponude i zaključenja ugovora o osiguranju odmah, a neka i na temelju usmene ponude i zaključenja ugovora o osiguranju, a i na temelju pismene ponude za osiguranje zavisno od okolnosti prilikom zaključenja osiguranja.

• Predujam

  Predujam, ili avans, davanje određenog novčanog iznosa unaprijed prilikom zaključenja ugovora ili u toku njegova trajanja za još neisporučenu robu ili neizvršenu uslugu, koji jedna ugovorna strana daje drugoj da bi joj olakšala ili omogućila izvršenje obveze. Obično se predujam daje kod ugovora velike vrijednosti čije ispunjenje traje duže vrijeme. Visina mu se određuje ugovorom i uračunava u ispunjenje obveze ugovorne strane koja ga je dala. S knjigovodstvenog stajališta predujmovi mogu biti dani i primljeni. Ugovorna strana koja predujam uplaćuje (payment on account) u svom ga knjigovodstvu vodi kao potraživanje, a ugovorna strana koja ga je primila kao obvezu. Nakon izvršenog ugovorenog posla, kod primaoca predujma zatvara se konto obveza, a kod davaoca se zatvara konto potraživanja na temelju predujma. Plaćanje unaprijed na osnovi putnih troškova, odnosno troškova službenog puta, poreza i doprinosa prije konačnog obračuna naziva se akontacijom.

• Premija osiguranja

  Novčani iznos koji ugovaratelj osiguranja plaća osiguravatelju, na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju. Premija se sastoji iz funkcionalne premije i režijskog dodatka. Funkcionalna premija obuhvaća dio premije za funkciju naknade šteta i isplatu ugovorenih iznosa, a taj dio premije naziva se tehnička premija i dio premije za preventivu. dio premije za preventivu predstavlja iznos koji služi za kreditiranje i financiranje poduzimanja mjera radi otklanjanja i smanjenja nepovoljnog djelovanja uzroka koji mogu izazvati štete. režijski dodatak je dio premije koji služi za pokriće troškova obavljanja djelatnosti osiguranja. Na polici o osiguranju premija se iskazuje u bruto iznosu. Izraz potječe od latinske riječi premium (nagrada) ili od izraza premium što znači prvi, jer je ugovaratelj osiguranja obvezan najprije ispuniti obvezu uplate premije da bi osiguravatelj prihvatio obvezu iz sklopljenog ugovora. Uplatom premije koja predstavlja činidbu osiguranika osiguravatelj preuzima snošenje rizika, tj. isplate obveze iz ugovora o osiguranju ako nastupi ugovoreni slučaj (protučinidba osiguravatelja). Protučinidba osiguravatelja je prema tome preuzimanje rizika, a isplata iz osiguranja je pravo isplate osigurnine onom osiguraniku kod kojeg nastupi osigurani slučaj. Prema tome je premija osiguranja činidba osiguranika koju osiguravatelj prima u zamjenu za obećanu prestaciju (lat. praestatio ili davanje, naknada) kad nastupi osigurani slučaj. Premija je karakteristična samo za premijsko osiguranje po kojem uplatom premije osiguranik stječe potpuna prava iz ugovora o osiguranju za razliku npr. od uzajamnog osiguranja u kojem svaki član uplaćuje određeni doprinos u osiguranje (a ne premiju osiguranja) s time da se konačna visina doprinosa članova uzajamnog osiguranja utvrđuje na kraju ugovorenog poslovnog razdoblja kad se utvrde i sve obveze uzajamnog osiguranja. Kod uzajamnog osiguranja ne zna se u početku sklapanja ugovora kolika će biti obveza osiguranika.

• Pričuva šteta

  Rezerviranja za prijavljene a nelikvidirane štete i nastale a neprijavljene štete.

• Pričuva za katastrofalne štete

  Pričuva namijenjena za posebne katastrofalne štete, npr. potres, nuklearni rizici, posebne vrste elementarnih nepogoda, kao i za neke industrijske rizike, a posebno za kumul industrijskih rizika. U uobičajenim kalkulacijama ti rizici nisu obuhvaćeni, a izvjesno je da će ponekad nastupiti, te je potrebno da osiguravatelji formiraju i tu vrstu tehničkih pričuva.

• Pričuva za kolebanje šteta

  Dodatna rezerviranja za određene vrste osiguranja, npr. različite vrste osiguranja odgovornosti, za velike rizike. Država propisuje koja rezerviranja za kolebanje šteta osiguravatelj može imati i na temelju kojih aktuarskih proračuna se utvrđuju. Prema hrvatskim zakonima obvezna rezerviranja predviđena Zakonom o računuvodstvu i Zakonom o osiguranju. U ZOR predviđene su stavke u bilanci i računu dobitka i gubitka za zakonski propisano rezerviranje za kolebanje šteta. ZO u čl. 35. također spominje zakonski propisano rezerviranje za kolebanje šteta, ali ne utvrđuje visinu takvih obveznih rezerviranja. Inozemna praksa razlikuje: 1. rezerviranja za katastrofalne štete u grupama i vrstama osiguranja gdje su posebno veliki rizici: potres, nuklearna postrojenja, veliki industrijski rizici i sl. i 2. rezerviranja za kolebanja šteta u pojedinim godinama do kojih dolazi i u drugim vrstama osiguranja, koje ne podliježu katastrofalnim štetama.

• Prijenosna premija

  Nezarađena premija, dio premije osiguranja koji se prenosi u sljedeće poslovno razdoblje, odnosno poslovna razdoblja za izvršavanje obveza po zaključenim ugovorima o osiguranju koje se odnose na buduća razdoblja. prijenosna premija se može umanjiti za vanjske troškove pribave osiguranja, ili za ukupne troškove pribave, što ovisi o zakonskim propisima zemlje osiguravatelja. Obračunava se različitim postupcima, prema načelu pro rata temporis, odnosno razmjerno proteku vremena. Koriste se razni postupci od paušalnih, obračunom određenih postottaka, čime se simulira vremenska dinamika i struktura portfelja, do točnih prema danu nastanka pojedinog ugovora, što je omogućeno primjenom informatičke tehnike. U zakonodavstvima pojedinih zemalja prenosna premija se dijeli na dva dijela: dio koji se unosi u prihode u narednim godinama i dio koji osigurava izvršenje budućih obveza. Premijski rezervni fondovi razlikuju se po vrstama osiguranja, a uključuju uz faktor šteta i inflaciju.

• Prosječna premija

  Omjer između ukupne premije osiguranja i broja sklopljenih osiguranja, pri čemu prije treba definirati što se smatra jednim osiguranjem (ovo je kudikamo složenije od definiranja pojma jedne štete; nema egzatnog kriterija). Podatak inače nema osobitu uporabnu vrijednost, možda izuzetno kod vrlo homogenog skupa rizika.

• Prosječna stopa štete

  Omjer između ukupnog iznosa šteta i svote osiguranja svih rizika u nekom skupu rizika. Od svih prosječnih veličina najvažniji podatak zapravo je jednak neto (riziko) premijskoj stopi, što praktički određuje neto (riziko) premiju. U analizama postojećih premijskih stopa govori o njihovoj dovoljnosti, prosječna premijska stopa ne smije biti manja od prosječne stope šteta. Prosječne vrijednosti imaju smisla samo za barem donekle sličan skup rizika.

• Prosječna šteta

  Omjer između novčanog iznosa ukupnih šteta i broja tih šteta, pri čemu prije treba definirati da li se jednom štetom smatra jedan štetni događaj ili jedan odštetni zahtjev. U praksi se često, zbog jednostavnosti a na uštrb preciznosti, koristi ovo posljednje. Podatak, u principu, govori o tome kolika se pojedinačna šteta može očekivati u nekoj vrsti osiguranja.

• Protujamstvo osiguranika

  Jamstvo osiguranika kojim se obvezuje da će naknaditi osiguravatelju svaki iznos koji on plati na temelju jamstva spašavatelju (ili drugim osobama) iznad onoga što je bio dužan platiti prema ugovoru o osiguranju u odnosu na konkretno potraživanje. Zbog različitih razloga, obveza osiguravatelja iz jamstva može premašiti njegovu obvezu iz ugovora o osiguranju, kao u slučaju podosiguranja, ugovorene franšize, štete isključene iz osiguranja i sl. Tada je osiguravatelj ovlašten od osiguranika zahtjevati protujamstvo.

• Reosiguranje

  Zasebna djelatnost osiguranja koja se ostvaruje tako što osiguravatelj prenosi na reosiguravatelja dio rizika koji je prethodno preuzeo u osiguranje i za uzvrat plaća reosiguravatelju premiju reosiguranja (direktno reosiguranje). Reosiguravatelj može dio rizika preuzetih od osiguravatelja dalje prenijeti na drugog reosiguravatelja (retrocesija), ovaj opet na trećeg itd. Na taj način provodi se potrebna homogenizacija i disperzija rizika koja omogućuje stabilno funkcioniranje cijelog sustava i za slučaj nastanka katastrofalnih šteta. Reosiguravateljni portfelj formira se tako da svaki od mnoštva osiguravatelja predaju u reosiguranje po nekoliko sličnih rizika. Tako se stvori kritična masa rizika dostatno da se može ostvariti ravnoteža premije i šteta. Svega nekoliko zrakoplova osiguranih kod jednog osiguravatelja slijevaju se u reosiguravateljni portfelj od više tisuća zrakoplova. Uvjeti osiguranja i premijske stope formiraju se na osnovi iskustva tog velikog portfelja i preslikavaju se na nekoliko zrakoplova kod dotičnog osiguravatelja. Taj se proces označava kao homogenizacija rizika. Uz nošenje pojedinačnog rizika uz osiguravatelja sudjeluju deseci reosiguravatelja i opet deseci njihovih retrocesionara u naknadi moguće velike štete. Sudjeluje velik broj nositelja rizika. Time se postiže potrebna disperzija rizika. Gospodarski, tehnološki i civilizacijski napredak korijenito su promijenili strukturu osiguranih rizika. Ima pojedinih osiguranih šteta koje iznose nekoliko milijardi američkih dolara. Izravnanje takvih rizika moguće je jedino na svjetskoj razini. Bez reosiguranja to ne bi bilo moguće. Bitno obilježje suvremenog reosiguranja je njegova internacionalnost. Većina transakcija ima međunarodni karakter. Portfelj velikih profesionalnih reosiguravatelja sastavljen je od rizika iz većine zemalja. Oni raspolažu visokospecijaliziranim stručnjacima, statistikama i iskustvima za pojedine vrste rizika na svjetskoj razini.

• Retrocesija

  Ugovor o reosiguranju kojim reosiguravatelj prenosi na druge reosiguravatelje dio rizika što ih je preuzeo u reosiguravateljno pokriće od osiguravatelja ili drugih reosiguravatelja. Reosiguranje funkcionira tako da i sami reosiguravatelji prenose putem retrocesije dio rizika dalje, drugim reosiguravateljima. Za preuzimanje rizika od izvornog osiguravatelja uobičajen je naziv direktno osiguranje, a za preuzimanje rizika od reosiguravatelja uobičajio se izraz retrocesija.

• Riziko osiguranje

  1. osiguranje za slučaj smrti; 2. osiguranje imovine i osoba kod kojih postoji obveza osiguravatelja samo za ostvarenje jednog određenog ugovorenog rizika (npr. osiguranje samo za slučaj smrti, za slučaj požara itd.).

• Samopridržaj

  1. dio osigurane svote ili svote pod rizikom kod svakog pojedinog rizika koji osiguravatelj ne predaje u reosiguranje. Visina samopridržaja određena je limitom pokrića osiguravatelja, a utvrđuje se prema opsegu osiguranja, učestalosti šteta, strukturi i težini preuzetih rizika. mogućnost samopridržaja je to veća što je veća mogućnost osiguravatelja za izravnanje rizika; 2. udio osiguranika u šteti, dio rizika koji nije predan u osiguranje već ga pojedinac ili poduzeće sami snose; 3. u kreditnim osiguranjima udio osiguranika u šteti postoji i kod komercijalnih i kod nekomercijalnih rizika. Udio osiguranika u šteti koristi se da bi osiguranik bio materijalno zainteresiran da naplati svoje potraživanje od kupca. Osiguravatelj treba participirati u nastaloj šteti samo za visinu troškova proizvodnje robe koja se prodaje na kredit, a ne i u zaradi. Opća je praksa da udio (samopridržaj) osiguranika u osiguranju komercijalnih rizika treba biti veća nego kod nekomercijalnih rizika prirodnih katastrofa. U osiguranju nekomercijalnih rizika samopridržaj osiguranika iznosi između 10 i 20%, a kod komercijalnih rizika oko 20%.

• Skadenca

  1. datum isteka važenja ugovora o osiguranju, odnosno datum nakon kojeg osiguravatelj više nije u obvezi. Osiguravatelji pomno evidentiraju istek osiguranja u tzv. skadencaru koji im služi da bi se pravodobno pripremili za obnovu osiguranja; 2. može postojati i skadencar uplata (dospjeća) vezano uz plaćanje premije osiguranja.

• Stupanj pokrića

  Značajan pokazatelj financijske analize poslovanja. Razlikuje se stupanj pokrića I i stupanj pokrića II. Stupanj pokrića I uobičajeno se svrstava u pokazatelje likvidnosti poduzeća. Računa se kao odnos vlastitog kapitala i fiksne imovine. Ovaj pokazatelj ukazuje na to koliko je jedinica vlastitog kapitala pokrivena jedinica fiksne imovine. Pokrivenost fiksne imovine vlastitim kapitalom važan je preduvjet likvidnosti i financijske stabilnosti promatranog poduzeća. Stupanj pokrića II, osim likvidnosti poduzeća, zahvaća i problematiku dugoročne zaduženosti. Računa se kao odnos vlastitog kapitala uvećanog za dugoročne obveze i fiksne imovine. Ovaj pokazatelj ukazuje na to s koliko je jedinicavlastitog kapitala uvećanog za dugoročne obveze pokrivena jedinicama fiksne imovine. Pokazatelj mora biti znatno veći od 1 jer se zbog sigurnosti poslovanja dio obrtne imovine mora financirati iz dugoročnih izvora.

• Subrogacija

  Pravo osiguravatelja da stupi u pravnu poziciju osiguranika u vezi sa štetom za koju je isplaćena osigurnina, odnosno naknada iz osiguranja. Isplatom naknade iz osiguranja dolazi do promjene subjekata na strani vjerovnika, odnosno sva prava osiguranika prema trećim osobama odgovornim za štete na temelju samog zakona (ipso iure) prelaze na osiguravatelja, koji time stječe pravo naknade štete od štetnika; npr. štetnik je vozar, a ovlaštenik traženja naknade je primatelj (špediter), dok je osiguranik uvoznik robe koji nije u neposrednom pravnom odnosu s vozarom: subrogacija će se tada izvršiti ugovorom o ustupanju potraživanja, tj. ugovornom cesijom. Po pravu subrogacije, na osiguravatelja, uz pravo, prelaze istodobno i obveze što ih je osiguranik imao prema štetniku. Pravo subrogacije dano je osiguravatelju iz dvaju osnovnih razloga: jedan je stvarni, a drugi pravni. Stvarni razlog se ogleda u mogućnosti da odgovorna osoba ne postupi s dužnom pažnjom znajući da postoji osiguranje, tj. kada nema interesa da ne nastane šteta. Pravni razlog osiguravateljeva prava subrogacije sastoji se u činjenici da bi bez njega štetnik bio na račun osiguravatelja neopravdano obogaćen. Praktična posljedica ovog prava sastoji se u činjenici da osiguravatelj, u krajnjoj liniji, ne snosi štetu, već iznos isplaćene štete regresira od stvarnog štetnika.

• Svota osiguranja

  1. iznos na koji je neka stvar, imovinski interes ili osoba osigurana. Svota osiguranja je maksimalna obvezaosiguravatelja. Može se izraziti iznosom i/ili opisom ovisno o načinu osiguranja. Postoje dva načina osiguranja: na klasičnu svotu osiguranja ili na neki drugi način utvrđivanja nastanka obveze osiguravatelja. Klasično osiguranje na svotu osiguranja je takav način osiguranja gdje ugovaratelj osiguranja samostalno određuje svotu osiguranja na temelju koje se utvrđuje i premija osiguranja a i obveza osiguravatelja za naknadu štete. Ako je svota osiguranja niža od stvarne vrijednosti, tada se pri naknadi štete primjenjuje načelo proporcije. Drugi način osiguranja je osiguranje na stvarnu vrijednost ali najviše do limita (osiguranje na ugovorenu vrijednost), na stvarni iznos na stvarni iznos ali najviše do svote prvog rizika i slično; 2. svota osiguranja u kreditnim osiguranjima može biti izražena na dva načina, pa s tim u vezi razlikujemo osigurane vrijednosti: osiguranja pojedinačnih vrijednosti i osiguranja svih potraživanja. U prvom slučaju osigurava se potraživanje za jedan određeni kredit, pa svota iznosi prema visini fakture ili određenog kredita. U drugom slučaju osiguravaju se sva potraživanja prema jednom ili prema svim dužnicima osiguranika. Svota osiguranjau ovom slučaju određuje se kao limit do kojega su potraživanja pokrivena, odnosno predstavlja maksimalni iznos potraživanja koji osiguranik može imati u određenom trenutku prema kupcu. Ovaj način primjenjuje se osobito kod osiguranja potraživanja na bazi sustava revolving kredita koji se odobrava kupcu.

• Šteta

  1. nepovoljna promjena na imovini ili osobi prouzročena nečijom radnjom ili nekim događajem. Može biti imovinska ili neimovinska. Prva nastaje povredom imovinskih interesa oštećenika, a druga povredom nekog njegova osobnog dobra (zdravlja, fizičkog izgleda itd.). Imovinska šteta se pojavljuje kao stvarna šteta (umanjenje vrijednosti postojeće imovine) i kao izmakla dobit (tj. izostalo uvećanje imovine koje bi inače, po redovnom toku stvari, sigurno nastupilo). Obje kategorije štete mogu, ali i ne moraju biti prouzročene istom radnjom ili događajem. Šteta može biti neposredna (direktna) i posredna (indirektna). Razgraničenje ovih kategorija, kao i pitanje naknade posredne štete, nije propisima riješeno, a u teoriji se mišljenja o tome oštro razlikuju. Pod neposrednom štetom često se smatra šteta koja je nastupila kao posljedica štetne radnje ili događaja, a pod posrednom ona šteta koja se nadovezala odmah kao posljedica prve neposredne štete. Razlikuju se postojeća, buduća i eventualna šteta, prema tome je li šteta već nastupila, je li o tome ima izvjesnosti. U privrednom pravu razlikuju se apstraktne i konkretne štete, zbog načina njihova obračuna. Razlikovanje predvidivih i nepredvidivih šteta relevantno je u nekim zemljama kada se radi o ugovornoj šteti. Stranke se obično ugovorom obvezuju na međusobnu naknadu štete kad naknada treba uslijediti zbog povrede neke ugovorne obveze, a ako je ona predviđena zakonskim propisima, samom štetnom radnjom nastupa obveza naknade za štetnika. Što se tiče građansko pravne odgovornosti za štete, nju treba razlikovati od krivične odgovornosti. Pojedinici i organizacije zaštićuju se od određenih šteta osiguranjem kod osiguravateljnih institucija; 2. osnovna svrha postojanja osiguranja jest naknada šteta. U osiguranju razlikujemo: a) materijalne i nematerijalne štete; b) naknade za povrede ili smrt osoba, oštećenja ili gubitak stvari, naknade interesa; c) štete kojima se naknađuju nastali gubitak (aktivno osguranje) i štete kojima

• Tehnička premija

  Dio premije osiguranja namijenjen ispunjenju obveza iz osiguranja. tehnička premija služi za ispunjenje obveza iz osiguranja, a obuhvaća iznose za isplatu šteta, troškove u vezi s likvidacijom šteta, te isplatu premija i šteta po osnovi suosiguranja i reosiguranja. Ponekad se za tehničku premiju koristi izraz neto premija, čista premija ili riziko premija, jer služi za ispunjenje obveza iz ugovora, odnosno izravnavanja rizika u osiguranju. Prije se za ovaj dio premije koristio i izraz funkcionalna premija, jer je sadržavao i dio za preventivu, što znači da je u sebi sadržavao cjelokupnu funkciju ekonomske zaštite osiguranja. U osiguranju života tehnička premija dijeli se na riziko premiju i štednu premiju iz koje se formira matematička pričuva te vrste osiguranja. Prema odredbama Zakona o osiguranju tehnička premija je dio premije namijenjen ispunjavanju obveza iz osiguranja.

• Trajanje

  Razdoblje od 0, 12 i 24 sata prvog dana osiguranja do 0, 12 ili 24 sata posljednjeg dana osiguranja. Razlikuju se tri vrste trajanja: a) formalno trajanje - razdoblje od dana zaključenja ugovora o osiguranju do dana završetka osiguranja zbog isteka, prekida ili nekog drugog razloga (razdoblje od formalnog početka do formalnog isteka osiguranja); b) trajanje pokrića - razdoblje za koje je osiguravatelj preuzeo rizik (razdoblje od početka pokrića do isteka pokrića). Primjerice u nekim osiguranjima početak pokrića je dan označen kao početak osiguranja na polici, ali ne prije 24. sata dana kada je plaćena prva premija; c) tehničko trajanje - razdoblje za koje je izračunata premija (razdoblje od tehničkog početka do tehničkog isteka osiguranja). Može biti višegodišnje (uobičajeno kod osiguranja života), jednogodišnje (uobičajeno kod osiguranja imovine i osiguranja od posljedica nesretnog slučaja) i ispodgodišnje s trajanjem od nekoliko dana ili mjeseci (uobičajeno kod osiguranja pošiljaka u prijevozu). Kod imovinskih, kreditnih i osobnih osiguranja trajanje osiguranja se u pravilu određuje fiksno prema kalendarskim danima, npr. jedna ili više godina i sl. Početak osiguranja je od 00 sati sljedećeg dana od dana kad je sklopljen ugovor o osiguranju. Kod transportnih osiguranja, osim fiksno kalendarskog trajanja osiguranja, može se ugovoriti trajanje osiguranja i prema vremenskom trajanju putovanja, npr. osiguranje broda na jedno putovanje. Kod osiguranja robe u transportu trajanje osiguranja određuje posebna klauzula o prijevozu (engl. transit clause) koja određuje da osiguranje stupa na snagu od trenutka kad roba napusti skladište prodavaoca te traje do isporuke robe u skladište primatelja, odnosno najkasnije istekom roka od 60 dana od dana iskrcaja robe s broda u odredišnoj luci. Ova klauzula poznata je i pod nazivom "od skladišta do skladišta" ili "od vrata do vrata" (engl. door to door).

• Udio u dobiti

  U osiguranju života dio dobiti osiguravatelja koji se distribuira ugovarateljima osiguranja za osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti. Nastaje kao posljedica boljih ostvarenih rezultata u poslovanju osiguravatelja nego je bilo predviđeno u izračunu premije, gdje su posebno značajni dobitak iz kamata, dobitak iz smrtnosti i dobitak iz troškova. Udio u dobiti obično se isplaćuje kao dodatak osnovnoj ugovorenoj svoti, ali ga je moguće isplaćivati i periodički kao dobit u gotovini. U nekim zemljama zakonom je određen postotak dobiti osiguravatelja iz poslovanja osiguranja života koji se distribuira ugovarateljima. Postoji više načina obračuna udjela u dobiti, jednostavni poput obračuna postotaka na ugovorenu svotu tijekom trajanja osiguranja, složeni poput obračuna kamate na dotad ostvarenu dobit ili obračun dobiti tek na isteku trajanja osiguranja.

• Ugovaratelj

  Pravna ili fizička osoba koja s osiguravateljem zaključi ugovor o osiguranju i koja plaća premiju osiguranja, ali ne mora imati i pravo na naknadu od osiguravatelja. Za jedan ugovor može biti više ugovaratelja. U najvećem su broju slučajeva ugovaratelj osiguranja i osiguranik iste osobe. Kod nekih vrsta osiguranja, odnosno ugovora o osiguranju, ugovaratelj osiguranja i osiguranik su različite osobe. U nekim vrstama osiguranja (u osiguranjima osoba - osiguranja od posljedica nesretnog slučaja i osiguranjima života) pojavljuje se i korisnik osiguranja. Korisnik osiguranja je osoba kojoj se na temelju ugovora o osiguranju isplaćuje odšteta - ugovoreni iznos kad se ostvare ugovorene opasnosti.

• Ugovorena svota

  1. vrijednost osiguranog predmeta sporazumno utvrđena ugovorom o osiguranju. Budući da svaka polica obvezno sadrži iznos na koji je zaključeno osiguranje, kod valutiranih polica potrebno je izričito navesti da je vrijednost osigurana predmeta ugovorena te njezin iznos. Ugovorena svota obvezna je za obje strane iz ugovora o osiguranju. Ako postoje odstupanja između ugovorene svote i stvarne vrijednosti osiguranog predmeta, osiguravatelj ne može uskratiti likvidaciju štete na temelju ugovorene vrijednosti, osim u slučaju očigledne pogreške i ako bi naknada štete na osnovi ugovorene svote pružila osiguraniku znatan neopravdan dobitak. Sustav ugovorene vrijednosti u osiguranju imovine primjenjuje se kod osiguranja stvari koje nisu u redovnom trgovačkom prometu, tj. stvari koje nemaju redovnu tržišnu vrijednost. To su najčešće predmeti koji za njihova vlasnika imaju stanovitu subjektivnu vrijednost (dragocjenosti, umjetnički predmeti, slike, zbirke, modeli i sl.). 2. osiguranje života, osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i neka druga osiguranja osoba uvijek su osiguranja na ugovorenu svotu i ne postoji drugi način za određivanje svote osiguranja.

• Uvjeti osiguranja

  Skup klauzula kojima se detaljno uređuju odnosi između osiguravatelja i osiguranika iz ugovora o osiguranju. Prilažu se polici ili su već tiskani na njoj. Sastavni su dio ugovora o osiguranju pa je njihovo poznavanje važno za razumijevanje prava i obveza iz određene vrste osiguranja. Uvjeti osiguranja odnose se u osnovnim odredbama na sve ugovore jedne vrste osiguranja, a proširenje ili sužavanje prava iz pojedinog ugovora ili grupe ugovora o osiguranju utvrđuje se posebnim ili dopunskim uvjetima. Odredbe općih uvjeta osiguranja u pravilu su regulirane zakonskim propisima i sporazumima osiguravatelja. Ugovor o osiguranju uz uporabu uvjeta osiguranja jest ugovor o pristupanju i ima obilježje formuliranih ugovora. Polica osiguranja u svojim se odredbama poziva na uvjete osiguranja, ali stranke mogu izmijeniti neku od odredaba općih uvjeta ako ona ne odgovara konkretnoj situaciji.

• Valutirane police

  Pomorske police osiguranja u kojima je označena ugovorena vrijednost osiguranog predmeta. Ugovorena vrijednost je sporazumom stranaka utvrđena vrijednost osiguranog predmeta (engl. agreed value). Ugovorena se vrijednost mora označiti u polici s nazanakom da se radi o ugovorenoj vrijednosti. Nove pomorske police sadrže posebnu rubriku Agreed Value. Valutirane police osim ugovorene vrijednosti mogu sadržavati i oznaku osigurane svote (engl. amount insured). Osigurana svota ne mora odgovarati ugovorenoj vrijednosti. Osigurati se može i samo dio ugovorene vrijednosti. Tada govorimo o djelomičnom osiguranju. Ako je osigurana svota veća od ugovorene vrijednosti, pri obračunu štete uzet će se u obzir samo ugovorena vrijednost. U slučajevima kada je osigurana svota manja od ugovorene vrijednosti, osiguravatelj je obvezan nadoknaditi nastalu štetu samo razmjerno odnosu između osigurane svote i ugovorene vrijednosti, tj. primjenit će se pravilo podosiguranja. Ugovorena vrijednost obvezuje obje ugovorne stranke (čl. 707. PZ). Ta je vrijednost mjerodavna za utvrđivanje svih prava i obveza iz ugovora. Ugovorena vrijednost obvezuje stranke neovisno o tome odgovara li stvarnoj vrijednosti osiguranog predmeta u vrijeme sklapanja osiguranja. Eventualne promjene stvarne vrijednosti osiguranog predmeta u tijeku osiguranja ne utječu na prava i obveze stranaka u odnosu na ugovorenu vrijednost. U hrvatskom pravnom sustavu osiguravatelj može osporiti ugovorenu vrijednost samo u slučaju prijevare ili ako je u pitanju očita pogreška (čl. 707., st. 2.). To je u skladu s rješenjima većine poredbenopravnih sustava. Valutirane police se redovito primjenjuju u osiguranju brodova i osiguranju robe.

• Višestruko osiguranje

  Osiguranje istog rizika za isti osigurani predmet kod više osiguravatelja. Kod imovinskih osiguranja zbroj osiguranih svota ne može prijeći osiguranu vrijednost, odnosno naknada za eventualnu štetu ne može prijeći vrijednost štete, tj. osiguranu vrijednost. Ako je višestruko osiguranje zaključeno s namjerom prijevare, tada se svi ugovori o osiguranju smatraju ništavim. Kod osiguranja života ugovaratelj osiguranja može zaključiti više ugovora o osiguranju i u slučaju nastanka štete ima pravo na naknadu štete, odnosno isplatu ugovorene svote po svim ugovorima. Isto pravilo primjenjuje se i kod osiguranja od posljedica nesretnog slučaja za slučaj smrti ili trajnog invaliditeta i osiguranje naknade za boravka u bolnici. Izuzetak su troškovi liječenja za koje se primjenjuje pravilo kao za imovinska osiguranja. Dvostruko osiguranje je kada zbroj svota osiguranja prelazi vrijednost osigurane stvari, a da pri tome ugovaratelj osiguranja nije postupio nesavjesno. Svaki osiguravatelj ima pravo na ugovorenu premiju osiguranja za razdoblje osiguranja, s tim da osiguranik ima pravo na naknadu prema sklopljenim ugovorima o osiguranju ali ukupno ne više od iznosa štete.